Foto-dnevnik „Avganistan izbliza": Drumom do Herata

Putnik i fotograf Konstantin Novaković obišao je Avganistan 2013, godinama pre povratka talibana na vlast. Odlučio je da na put u zemlju, iz koje decenijama stižu najstrašnije vesti o ratnim razaranjima i napadima, krene kopnenim prevoznim sredstvima - automobilima i autobusima. Jer, kako kaže, „jedino takav vid putovanja, u kojem putnik deli prevozna sredstva sa stanovništvom, utapajući se u lokalni život, pruža najbolje mogućnosti da se doživi i shvati zemlja koja se posećuje". Kako se približavao Avganistanu, sve ga je više ljudi upozoravalo na opasnosti - od zabrinutih prijatelja i porodice pre samog puta, do ljudi u Turskoj i Iranu koji su ga pitali da li se oprostio od najbližih. „Trenutak kada sam se pozdravio sa iranskim graničnim policajcem i peške uputio prema graničnoj kontroli Avganistana će mi ostati u sećanju do kraja života, jer sam u tada zaista postao svestan da više nema povratka", kaže Novaković. Odatle je, linijskim taksijem, stigao do grada Herata.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Vojska Avganistana je tada kontrolisala svega nekoliko magistralnih puteva u zemlji, dok su na ostalim deonicama bili talibanski kontrolni punktovi. Jedan od prohodnih bio je onaj od granice sa Iranom do Herata - grada u kome sam se prvi put susreo sa Avganistanom. Prethodno sam nedeljama istraživao profile ljudi iz Herata na sajtu Kaučsurfing (bilo ih je svega nekoliko) i odlučio da pišem Akramu, lokalnom slikaru koji pigmente sam izrađuje od peska i mom novom domaćinu. Tokom dana koje sam proveo sa njim i njegovim prijateljima iz umetničkih krugova, bio sam ganut gostoprimstvom, dobrotom i neiskvarenošću kakva se danas retko sreće, i impresioniran talentom, načinom razmišljanja i obaveštenošću, shvatajući koliko sam malo znao o Avganistanu. Narednih dana istraživao sam Herat, uz preteranu opreznost, stalno osvrtanje preko ramena i česte pozive domaćina, koji je želeo da se uveri da sam bezbedan; Na fotografiji: autor u parku u Heratu

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Pogled na staro gradsko jezgro Herata, „Bisera Horasana“ kako je u prošlosti nazivan ovaj najznačajniji grad na zapadu Avganistana i treći po veličini u zemlji. Kao nezaobilazna tačka na Putu svile tokom stoleća, Herat je postao jedan od najbogatijih gradova Azije, a postavši prestonicom Timuridskog carstva početkom 15. veka postaje intelektualno i umetničko središte čitavog islamskog sveta. Uprkos turbulentnim zbivanjima tokom poslednjih decenija, Herat je u velikoj meri očuvao identitet, koji je u značajno definisan istorijskim i kulturnim vezama sa Iranom, ali i postao centar trgovinske razmene sa zapadnim susedom.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, U centru grada nalazi se impozantna citadela koja potiče iz vremena Aleksandra Makedonskog. Pre deset godina završena je temeljna restauracija ovog izuzetnog spomenika kulture, zahvaljujući pomoći Fondacije za kulturu Age Kana i vlade SAD. Herat je grad sa najvećim brojem očuvanih spomenika kulture u čitavoj zemlji, sa autentičnim starim gradskim jezgom, a neposredno uoči pada pod talibansku vlast, Unesko je odobrio da se grad upiše na Svetsku listu kulturne baštine.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Pored pilava koji se smatra nacionalnim jelom, kebab spada među najpopularnija jela u Avganistanu. Postoji više regionalnih varijacija, a uglavnom se priprema od jagnjećeg mesa i konzumira sa nanom - pljosnatim hlebom pečenim u tanduru.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Deca se igraju na improvizovanom ringišpilu izrađenom od drvenih greda i šipki za armaturu ispred Gazar Gaha, mauzoleja lokalnog sufije Hauađe Abdulaha Ansarija. Stvar koja se u Avganistanu odmah primeti je neadekvatna infrastruktura - loši putevi, otvoreni kanalizacioni kanali, isključenja struje - što je veliki kontrast u odnosu na susedni Iran.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Dečaci odeveni u tradicionalne šalvar kamize kupaju se u reci Hari, kraj starog mosta Pol Malan na periferiji grada na putu koji vodi za Kandahar.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Upotreba dvokolica kao prevoznog sredstva opstaje Heratu i ostalim gradovima, a pre svega u ruralnim sredinama širom zemlje. Ovakav tip tradicionalnog zaprežnog vozila - tonge - još uvek se koristi širom Indijskog potkontinenta, od susednog Pakistana do Bangladeša.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Ruševni i nakrivljeni minareti svedoče o nekadašnjoj veličini Musala kompleksa, monumentalnog timuridskog kompleksa džamija i medresa koji su Britanci minirali pri povlačenju pred Rusima 1885. godine. Od ukupno 20, danas je ostalo svega pet minareta kojima preti rušenje usled vibracija izazvanih saobraćajem u njihovoj neposrednoj blizini.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Šiitski mauzolej Šahzade Abdul Kasima ubraja se među najznačajnije timuridske građevine u Heratu. U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se sunitski mauzolej Šahzade Abdulaha. Brojni hodočasnici koji posećuju obe grobnice svedoče o religijskoj toleranciji koja je u Heratu opstala do današnjih dana - osim šiitskih i sunitskih mauzoleja, u gradu postoje i staro jevrejsko groblje, jaka tradicija sufizma i kultova lokalnih svetitelja. Različitosti su uspele da nadžive prethodnu, relativno kratku ali traumatičnu, vladavinu talibana. Sudbina Herata u svetlu najnovijih dešavanja ostaje neizvesna.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Prizor iz mauzoleja Hauađe Galtana Valija - dvojica muškaraca pokušavaju da obuzdaju prijatelja zaposednutog mističnim transom. Veruje se da mesto na kojem je sahranjen ovaj sufija poseduje čudnovatu energiju: pošto čovek legne i zatvorenih očiju zamisli želju, nekakva sila je pokrene nakon čega nastavlja da se nekontrolisano kotrlja oko sopstvene ose, ulazeći u neku vrstu religijskog transa.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Velika džamija u Heratu čija istorija seže do 13. veka odnosno perioda Guridske dinastije svoj konačni izgled dobila je sredinom prošlog veka. Ova monumentalna građevina danas ima funkciju saborne džamije i nalazi se u starom gradskom jezgru.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Obzirom da je Herat sa svih strana u vreme moje posete bio okružen talibanskom teritorijom jedini bezbedan način da se stigne u Kabul bio je avionom. Bilo je moguće putovati autobusom preko Kandahara i Gaznija, što je izuzetno rizično čak i za same Avganistance, usled čestih talibanskih kontrolnih punktova. Zato sam odlučio da taj deo puta ipak pređem avionom, domaćeg avioprevoznika Arijana. Zbog loše reputacije i čestih kašnjenja, ova aviokompanija je dobila nadimak „Inšala erlajnz“.

Autor fotografije, Konstantin Novakovic/BBC

Potpis ispod fotografije, Pri ulasku u avion sreo sam mladića sa kačketom na kojem je ćirilicom pisalo „Crvena zvezda“. U kratkom razgovoru mi je rekao kako nije znao da je Crvena zvezda poznati fudbalski klub, već da je mislio da piše „nešto na ruskom“.